9. Sustavno onkološko liječenje

 

SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE

 

 

 

Rak je često sustavna bolest pa sustavno onkološko liječenje predstavlja osnovicu uspješne terapije raka.

Sustavno liječenje raka sastoji se od protutumorskog i potpornog liječenja. Protutumorsko liječenje uključuje kemoterapiju, endokrinu terapiju, imunoterapiju, primjenu biološke terapije, a katkada i liječenje izotopima. Sustavno onkološko liječenje složeno je i zahtjevno, često popraćeno značajnim neželjenim posljedicama, potencijalno štetno za okoliš (kemoterapija, izotopi) te često skupo. Uzimajući u obzir broj onkoloških bolesnika u Hrvatskoj, cijenu i potencijalnu toksičnost sustavnog onkološkog liječenja, potrebu za kontinuiranim praćenjem rezultata liječenja i njegovih neželjenih posljedica, primjenu sustavne onkološke terapije treba ograničiti na definirane onkološke ustanove (nacionalna onkološka mreža) te specijaliste koji se u svom programu specijalizacije obučavaju za njegovu primjenu (specijalisti onkologije i radioterapije, specijalisti internističke onkologije, specijalisti hematologije te specijalisti pedijatri s užom specijalizacijom iz hematologije i onkologije).

U Republici Hrvatskoj sustavno onkološko liječenje provodi se u ustanovama gdje postoje uvjeti za primjenu sustavne onkološke terapije, a u skladu s nacionalnom onkološkom mrežom.

Sustavno onkološko liječenje jedno je od najpropulzivnijih medicinskih područja s gotovo svakodnevnim promjenama. Nacionalni plan protiv raka mora osigurati uvjete da onkološki bolesnici u Hrvatskoj dobiju sustavne terapije koje značajno doprinose produženju života bez progresije bolesti i poboljšanju kvalitete života.

Moguća financijska ograničenja za primjenu nekih terapija moraju biti jasno i eksplicitno definirana od relevantnih državnih tijela (Hrvatski Sabor, Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravstva) i vrijediti za sve takve bolesnike u Republici Hrvatskoj. Sustav stavljanja novih lijekova na listu lijekova HZZO-a (ili drugi mehanizam na temelju kojeg terapije postaju realno dostupne bolesnicima) mora biti transparentan, jasan i brz. Pri odobravanju terapija i definiranju indikacija treba uzimati u obzir mišljenje odgovarajućih stručnih liječničkih društava, a ne samo registraciju lijeka. Odluku o načinu sustavnog liječenja u pojedinog bolesnika treba načelno donijeti nakon rasprave u multidisciplinarnom timu u skladu s nacionalnim ili EU-ovim smjernicama. Rezultati liječenja, učinkovitost i toksičnost trebaju se pratiti, pohranjivati u nacionalne registre te redovito kontrolirati. Ministarstvo zdravstva mora u što kraćem roku osigurati kadrovske, materijalne i zakonske uvjete za funkcioniranje takvih registara.  

Za sve odobrene sustavne onkološke terapije treba osigurati dovoljno sredstava. Uzimajući u obzir skupoću terapije i opterećenje koje predstavlja za bolničke proračune, treba razmotriti formiranje posebnog fonda na razini države iz kojeg bi se plaćalo liječenje bolesnika sa zloćudnim bolestima. Također, treba organizirati poseban odjel pri HZZO-u koji bi se bavio isključivo onkološkim pitanjima.

Administrativno opterećenje medicinskih djelatnika potrebno je smanjiti  pa se samo iznimno zahtijeva odobrenje Povjerenstva za lijekove ili sličnih tijela za terapiju.

Zdravstvena služba u ustanovama u kojima se primjenjuje sustavna onkološka terapija treba biti organizirana tako da omogući kontinuiranu skrb i liječenje bolesnika i dostupnost odgovarajućeg kvalificiranog medicinskog osoblja 24 sata dnevno, svih sedam dana u tjednu. U tu svrhu treba smanjiti sudjelovanje onkoloških medicinskih djelatnika u aktivnostima koje nisu dio njihove uže specijalizacije na minimalnu mjeru (npr. ambulanta za UZV, dežurstvo u hitnom prijemu i sl).

 

Ciljevi i mjere:

  1. U okviru opcija dostupnih u hrvatskom javnom zdravstvu, svim građanima kojima je dijagnosticiran rak mora se omogućiti pristup liječenju jednake kvalitete na svim razinama zdravstvene zaštite.
  2. Svima oboljelima od raka u Hrvatskoj mora se pružiti bolja šansa za preživljavanje, kao i mogućnost bolje kvalitete života kroz dostupnost sustavnih terapija koje nedvojbeno produžuju život bez progresije bolesti.
  3. Potrebno je stvoriti kadrovske, financijske i organizacijske uvjete za prikupljanje podataka i stručno praćenje rezultata liječenja što će također omogućiti kvalitetnu usporedbu raznih razina zdravstvene skrbi.
  4. Stručni i znanstveni podatci o ishodima liječenja, obrađeni na odgovarajući način i kojima se može usporediti kvaliteta liječenja medicinskih ustanova, trebaju biti dostupni javnosti.
  5. Stručna društva trebaju redovito izrađivati i revidirati kliničke smjernice za liječenje pojedinih bolesti.
  6. Kliničke smjernice za sustavno onkološko liječenje moraju biti slobodno dostupne putem elektroničkih medija (online).                                                                                          
  7. Osigurati multidisciplinarno liječenje bolesnika.
  8. Osigurati administrativne i financijske uvjete te poticati provođenje kliničkih studija kako bi se povećala dostupnost inovativne terapije što većem broju oboljelih.
  9. Osigurati administrativnu podršku pri Ministarstvu zdravstva za primjenu novih sustavnih oblika liječenja prije njihova stavljanja na tržište, tzv. milosrdno davanje lijeka.
  10. Što brže primijeniti znanstvena otkrića u kliničkoj praksi.
  11. Analizirati sustav skrbi i preko modela tzv. izvješća bolesnika o uspješnosti provedene terapije na temelju povremenih, koordiniranih i standardiziranih anketa o razini zadovoljstva bolesnika.
  12. Što veći dio terapije, protutumorske i potporne, treba provoditi u dnevnim bolnicama.    
  13. Stvoriti poticaje kako bi se osigurao pristup novim terapijama, istodobno s okvirom za osiguravanje obveznog pristupa proizvodima koji su od posebnog značenja sa stajališta javnog interesa.
  14. Osigurati transparentan, javan, brz, promjenjiv sustav odobravanja novih onkoloških lijekova kao i sustav kontrole uspješnosti njihove primjene.
  15. Osnovati poseban odjel za onkologiju pri HZZO-u.
  16. U ustanovama akreditiranima za primjenu sustavne onkološke terapije treba organizirati zdravstvenu službu tako da se omogući kontinuirana skrb i liječenje bolesnika s rakom i trajna dostupnost kvalificiranog medicinskog osoblja.

 

 

Rok za provođenje: 2019. godina

 

Provoditelj: Ministarstvo zdravstva, znanstveni centri, HZZO, KBC-ovi, nacionalna onkološka mreža

 

Financijski okvir: /