17. Psihološka potpora, rehabilitacija i reintegracija onkoloških bolesnika

PSIHOLOŠKA POTPORA, REHABILITACIJA I REINTEGRACIJA ONKOLOŠKIH BOLESNIKA

 

Psihoonkološko liječenje, psihološki tretman i intervencije

Dijagnoza i liječenje raka često uzrokuju značajne psihološke posljedice, ne samo za bolesnike, već i za njihove obitelji. Liječenje emocionalnog stresa i psihološka podrška u prilagodbi na život s bolešću trebaju biti sastavni dijelovi holističkog pristupa onkološkom bolesniku; od dijagnostike, liječenja pa sve do zdravstvene njege i skrbi pred sam kraj života. Poznato je da loše psihičko stanje dovodi do slabije suradnje pacijenta tijekom liječenja i lošije kvalitete života i sporijeg oporavka. Nasuprot tome, liječenje kao dio standardne skrbi za pacijenta i njegovu obitelj smanjuje psihološki morbiditet vezan uz rak i poboljšava suradljivost i kvalitetu života za vrijeme liječenja i nakon njega.

Prema istraživanjima oko 60 % bolesnika treba barem inicijalnu psihološku podršku, a oko  30 % treba kontinuiranu podršku i praćenje radi izraženijih psiholoških teškoća u obliku anksiozno-depresivnih reakcija, teškoća prilagodbe, simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja, kognitivnih teškoća, psihoseksualnih i drugih teškoća. Izraženi psihološki distres pokazuju i članovi obitelji, osobito njegovatelji tijekom liječenja, te im je potrebno osigurati psihološku pomoć tijekom liječenja oboljelog i neposredno nakon smrti u tugovanju. Psihoonkološko liječenje uključuje intervencije čiji je cilj umanjiti djelovanje raka na emocionalne doživljaje i poboljšati sposobnost pacijenta da ispunjava zahtjeve bolesti, njezina liječenja i promijenjenog načina života zbog raka.

Potrebno je utvrditi načine za prepoznavanje psihološki najranjivijih bolesnika te im osigurati ranu intervenciju, odnosno psihološki tretman i pomoć. Važna profesionalna komponenta psihosocijalne potpore, koju svi zdravstveni djelatnici i drugi koji sudjeluju u liječenju i pružanju podrške onkološkim bolesnicima moraju poštivati, jest razvijanje odgovarajućih komunikacijskih vještina. Unutar kategorije onkoloških bolesnika potrebno je uvažavati posebnosti skupine koju čine djeca i njihove obitelji te palijativni bolesnici i njihove obitelji.

 

Cilj:

  1. Psihoonkološko liječenje i skrb učiniti standardnom i dostupnom komponentom liječenju oboljelih od raka i/ili njihovih obitelji na svim razinama zdravstvene zaštite u svim fazama dijagnostike, liječenja i rehabilitacije.
  2. Specifične psihoonkološke intervencije (psihoterapija, psihofarmakoterapija) razvijati kao standardni element liječenja oboljelih od raka i njihovih obitelji.
  3. Osigurati odgovarajući broj stručnog osoblja (primjerice psihologe, socijalne radnike, psihijatre, psihoterapeute itd.) za psihološko savjetovanje i liječenje oboljelih od raka i njihovih obitelji na sve tri razine zdravstvene zaštite uz uvažavanje posebnosti potreba djece i palijativnih bolesnika.
  4. Uključiti psihoonkološki sadržaj u proces stručnog osposobljavanja i trajnog usavršavanja svih zdravstvenih djelatnika i drugih koji neposredno pružaju usluge liječenja i skrbi onkološkim bolesnicima.

 

Mjere:

  1. Integracija psihoonkološkog liječenja i skrbi u cjelokupni proces dijagnostike, liječenja i praćenja onkoloških bolesnika.
  2. Organiziranje psihoonkoloških savjetovališta za oboljele i obitelji pri zdravstvenim ustanovama.
  3. Osvješćivanje, osnaživanje i motiviranje udruga koje pružaju uzajamnu samopomoć i/ili profesionalnu psihološku pomoć i psihoonkološko savjetovanje bolesnicima i obiteljima, posebno u području palijative i podrške djeci onkološkim bolesnicima i njihovim roditeljima.
  4. Uključivanje elemenata psihoonkologije u edukaciju, odnosno trajno usavršavanje onkologa kako bi se na vrijeme prepoznale psihološke poteškoće koje se javljaju u bolesnika i obitelji. Dodatna edukacija stručnjaka koji rade u psihoonkološkim savjetovalištima iz područja psihoonkologije i osnova onkološkog liječenja. Izrada smjernica i postupnika o oblicima i načinima podrške u pružanju psiholoških tretmana i savjetovanja, izboru instrumentarija i istraživanju potreba bolesnika.
  5. Međusobno umrežavanje, dijeljenje iskustava i znanja te organiziranje edukacija za stručnjake koji rade u području psihoonkološkog savjetovanja oboljelih i članova obitelji.

 

Provoditelji mjera:

  1. Ministarstvo zdravstva i zdravstvene ustanove osigurat će zapošljavanje psihologa u klinikama za onkologiju i drugim zdravstvenim ustanovama koje su u onkološkoj mreži kako bi se osiguralo kompletiranje timova (MDT).
  2. Ministarstvo zdravstva, zdravstvene ustanove na svim razinama i udruge bolesnika, prema svojim mogućnostima, formirat će psihološka savjetovališta ili centre za uzajamnu pomoć (peer savjetovališta), a rad savjetovališta prilagoditi potrebama bolesnika i obitelji. Analizirat će postojeće ljudske resurse radi formiranja savjetovališta i razmotriti novo zapošljavanje stručnjaka (psihologa, psihijatara, socijalnih radnika). Popis i kontakti savjetovališta u institucijama, zajednici i civilnom društvu bit će u zajedničkoj bazi podataka i dostupni bolesnicima i obiteljima.
  3. Ministarstvo zdravstva i stručna društva osnaživat će udruge bolesnika za pružanje podrške oboljelima i obiteljima, omogućiti edukaciju provoditelja programa, poticati udruge i volontiranje, podržati programe za bolesnike i obitelji stručno i financijski.
  4. a) Stručna društva i Ministarstvo zdravstva uključit će edukaciju iz psihoonkologije u program specijalističkog usavršavanja onkologa i drugih specijalista koji sudjeluju u liječenju bolesnika sa zloćudnim bolestima te educirati zdravstvene djelatnike kako da se i oni sami nose sa stresom na poslu.
  5. b) Odgovarajuća stručna društva HLZ-a, Hrvatsko psihološko društvo, udruge bolesnika i Ministarstvo zdravstva kroz suradnju u multidisciplinarnom povjerenstvu ili radnoj skupini definirat će smjernice, preporuke i postupnike o oblicima i načinima prepoznavanja potreba bolesnika, pružanja psiholoških tretmana, psihoonkološkog savjetovanja, izbora instrumentarija i istraživanja potreba bolesnika.
  6. c) Stručna društva HLZ-a, druga stručna društva, udruge bolesnika i Ministarstvo zdravstva planirat će sadržaj edukacije i dodatne edukacije za stručnjake u psihoonkološkim savjetovalištima te dodatno educirati dovoljan broj psihologa, psihijatara i socijalnih radnika iz područja psihoonkologije te ih upoznati s osnovnim informacijama iz dijagnostike i onkološkog liječenja.
  7. Na temelju podataka (točka br. 2) Ministarstvo će odrediti gdje će se voditi i na koji način ažurirati popis savjetovališta za onkološke bolesnike te kontakti osoba koje rade u savjetovalištima, uključujući zdravstveni sustav, zajednicu i udruge. Stručna će društva poticati međusobno umrežavanje i dijeljenje iskustava i trajnu edukaciju kroz programe trajnog usavršavanja i stručne skupove.

 

Rok za provođenje mjera: kraj 2019. godine

 

Financijski okvir: /

 

Rehabilitacija i reintegracija onkoloških bolesnika

Prognoza za većinu vrsta raka se poboljšava, zbog čega je sve važnije oboljelima od raka pružiti najbolju moguću prigodu da ubuduće dobro funkcioniraju u svim životnim ulogama. Sve veći broj pacijenata preživljava rak, ali posljedice njihove bolesti i/ili liječenja predstavljaju prepreke u njihovu svakodnevnom životu. Rehabilitacijske mjere (psihološke, socijalne, zdravstvene) moraju biti uvedene od početka liječenja do kraja života. Pacijentovo samopoštovanje i opću tjelesnu i duševnu dobrobit mora se sačuvati što je duže moguće uz pomoć rehabilitacije. Rehabilitacija je (primarno) usmjerena poboljšanju kvalitete života pacijenta, a ne samo produljenju životnog vijeka. Prema okvirnim procjenama, 50 % oboljelih od raka treba rehabilitaciju. Njezin je cilj smanjiti štetne posljedice bolesti i popratne pojave liječenja raka, potičući pacijenta da zauzme aktivniji pristup svojem liječenju (jačajući vlastite sposobnosti, vjeru u sebe) i pomažući obiteljima pacijenata da shvate njihove potrebe, a samim time i promijene stav društvenog okruženja prema raku.

Potrebno je osvijestiti psihološke tegobe bolesnika unutar medicinske zajednice, ali i u široj društvenoj sredini, te razviti sustav za rano otkrivanje psihičkih tegoba i njihovo zbrinjavanje.

Onkološki bolesnici imaju pravo na rad i prilagodbu radnog mjesta i radnih uvjeta njihovim mogućnostima. Potrebno je planirati konkretne mjere s Hrvatskim zavodom za medicinu rada kojima bi se pristupilo senzibilizaciji poslodavaca i radnih sredina, poticanju oboljelih od raka na radnu aktivnost, kada im zdravstveno stanje to dopušta.

 

Ciljevi:

  1. Poboljšati uvjete u širem društvenom okruženju, senzibilizirati javnost za teškoće onkoloških bolesnika, osigurati programe u zajednici i civilnom društvu te olakšati socijalnu reintegraciju bolesnika.
  2. Smanjiti štetne tjelesne i duševne posljedice bolesti i liječenja uz osnaživanje bolesnika za razvoj novih obrazaca ponašanja i novih životnih vještina radi smanjivanja posljedica bolesti i liječenja.
  3. Uspostaviti sustav u kojem će se ubrzati obrada zahtjeva za procjenu invaliditeta, tjelesnog oštećenja i odlučivanje o naknadama onkološkim bolesnicima.

 

Mjere:

  1. Institucije, stručna društva i udruge bolesnika obraćat će se javnosti – kroz razne dobrotvorne i javnozdravstvene akcije i predavanja podizati svjesnost javnosti o prirodi problema koje imaju onkološki bolesnici i njihove obitelji; destigmatizirati zloćudnu bolest i bolesnike u općoj populaciji.
  2. Analizirati potrebe, definirati rehabilitacijski tim i izraditi smjernice za rehabilitaciju onkoloških bolesnika tijekom i nakon liječenja u dijelu koji se odnosi na tjelesno i duševno zdravlje radi poboljšanja kvalitete života i ostvarivanja svih životnih uloga u obitelji i društvu i povratka na rad.  
  3. Izraditi modele i načine financiranja modificiranog radnog vremena za bolesnike sa zloćudnim bolestima kako bi oni unatoč svome stanju mogli aktivno sudjelovati u svojoj radnoj i životnoj zajednici. Zajedno s organizacijama poslodavaca i stručnim društvom za medicinu rada radit će se na programu senzibiliziranja poslodavaca u prilagodbi uvjeta rada onkoloških bolesnika.
  4. Izradit će se ubrzana procedura za rješavanje zahtjeva onkoloških bolesnika, kriteriji i uvjeti za utvrđivanje privremenog i trajnog invaliditeta onkoloških bolesnika čije je liječenje izrazito dugotrajno, ne očekuje se poboljšanje ili su u terminalnoj fazi.

 

Provoditelji mjera:

  1. Ministarstvo zdravstva, zdravstvene ustanove, stručna društva i udruge u suradnji s medijima.
  2. Ministarstvo zdravstva će formirati multidisciplinarnu radnu skupinu od predstavnika stručnih društava, zdravstvenih ustanova i udruga, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje radi izrade modela rehabilitacije onkoloških bolesnika.
  3. Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvo rada i mirovinskog sustava izradit će prijedlog prilagodbe Zakona o radu i drugih propisa kako bi se omogućio lakši povratak bolesnika u radnu sredinu i, ovisno o ishodu liječenja, omogućio nekakav oblik povlaštenog radnog vremena uz adekvatan osobni dohodak kako bi bolesnik i njegova obitelj mogli što kvalitetnije funkcionirati.
  4. Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski fond mirovinskog osiguranja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava pripremit će prilagodbu procedura i kriterija za onkološke bolesnike te osigurati informiranje i edukaciju članova povjerenstava o onkološkim bolestima i bolesnicima.

 

Rok za provođenje: /

 

Financijski okvir: /

  1. Poštovani
    Imala sam sreće da sam na vrijeme bila operirana(jajnici) i prošla kemoterapiju u 6/2015.g u Splitu. (vodila me dr. Petrić Miše),
    Od samog saznanja dijagnoze pa da kraja lječenja ni u jednom trenutka nisam dvojila u ozdravljenje i predivnu dr.Miše Petrić koja me vodila.
    Educirala sam se sama, radila svakodnevno vježbe meditacije, pojačala fizičku aktivnost kroz treninge snage u kombinaciji sa jogom, promjenilna prehrambrene navike.
    Ni u jednom trenu nisam se upitala zašto ja već sam sama napravila svoj plan Rehabilitacije
    Želja mi je da svoje iskusto i znanja podjelim sa Vašim timom jer mislim da mogu kroz svoju “životnu priču” i pozitivan stav kojeg sam ne samo zadržala nego dodgradila kroz Nova Ja doprinjeti potpori i rehabilitaciji.
    Po struci sam dip.oec i već 20 godina radim u Jadranskom osiguranju, zadnjih 10g. kao voditelj tima i izvršni direktor i imam iskustva u radu sa ljudima javnim nastupom, prezentacijama.
    Bila bi presretna kad bi mi se pružila prilika da se upoznamo, i da mogu aktivnije doprinjeti ovom divnom projektu.
    U nadi da ćemo stupiti i u direktni kontak srdačno Vas pozdravljam i želim mnogo uspjeha u radu 🙂 🙂 🙂
    Zorana Rubić ( 095/ 3869 678) [email protected]

  2. Stigmatizacija i viktimizacija onkoloških bolesnika naveliko je prisutna u RH i širi se bez kontrole. Naravno da to otežava rehabilitaciju i integraciju pojedinaca pa čak i cijelih skupina pacijenata.
    Predlažem dodati točku 5. u poglavlju 17 „ psihološka potpora, rehabilitacija i reintegracija onkoloških bolesnika“, Cilj:
    – psihološku edukaciju proširiti na osobe koje djeluju kroz sustav svih oblika javnih vlasti, sudstvo, zakonodavstvo, državna uprava , regionalna i lokalna uprava i samouprava, posebno na onie profesija i djelatnosti čija je funkcija usmejrena na direktan rad sa građanima: suci,policajci,djelatnici i službeniici državnih tijela uprave, u tijelima lokalne i regionalne uprave i samouprave,u obrazovanju, sportu i kulturi te sustavu radnih odnosa.

  3. Spadam u kategoriju onkoloških bolesnika ( rak dojke – otkriven u ranoj fazi u prosincu 2016.). Prošla sam operaciju, kemo terapiju, imuno terapiju i zračenje. Sada su svi nalazi jako dobri. Mislim da svakom bolesniku treba razgovor s psihijatrom ili psihologom prilikom otkrivanja bolesti. Na žalost zbog velikog broja pacijenata a malog broja educiranog osoblja u bolnicama do njih dođu samo pacijenti kod kojih se jave ozbiljni simptomi depresije ili slično.
    Meni su jako puno pomogle grupe žena liječenih od iste ili sličnih bolesti, zatim brošure koje je izdala zagrebačka udruga “Sve za nju” ( bilo bi lijepo da se mogu tiskati u dosta primjeraka i dati ženama prije početka terapije) te internetski portal “Nismo same”. Za vrijeme odvojenosti od obitelji ( zračenje u Splitu) ,živjela sam sama u stanu što mi je bilo psihički najteže izdržati , upoznala sam splitske “Lavice” (facebook grupa oboljelih žena) koje su me pozivale na druženja i olakšale duge dane prepune brige i straha. Bilo bi lijepo nove pacijente upoznati s postojanjem tih i sličnih grupa / portala tako da u prvim danima, kad je strah najveći a znanje o bolesti najmanje vide da nisu jedini te da u tim grupama mogu saznati puno jednostavnih savjeta iz svakodnevnog života bolesnika. Takođe sam vidjela da posebnu pažnju treba obratiti ženama kojima je u terapiju uključena kemoterapija jer gubitak kose prestavlja veliki psihološki problem zbog kojeg se mnoge žene zatvaraju u sebe i prestanu komunicirati s okolinom.

Javna rasprava je završena.