Rak je vodeći javnozdravstveni problem razvijenog svijeta. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, nažalost, broj ljudi oboljelih od raka nastavit će rasti, a do 2035. godine očekuje se udvostručenje broja novooboljelih. Stoga je priprema zdravstvenih sustava za navedenu trajnu epidemiju raka važnija nego ikad. Više…

1. Primarna prevencija

PRIMARNA PREVENCIJA

Maligne bolesti svojom pojavnošću i smrtnošću predstavljaju jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice. Brojni su čimbenici rizika nastanka i razvoja malignih bolesti: obiteljska anamneza, genetska predispozicija, čimbenici povezani sa stilom života (primjerice: pušenje, alkohol, nepravilna prehrana, prekomjerna tjelesna težina, nedostatna tjelesna aktivnost), izloženost zračenju, profesionalna izloženost, izloženost karcinogenima u okolišu, infekcije, neke imunodeficijencije i lijekovi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 30% – 50% malignih tumora  je moguće spriječiti. Više…

2. Sekundarna prevencija

SEKUNDARNA PREVENCIJA

Liječenje većine oblika raka uspješnije je ako se rak dijagnosticira u ranom stadiju. Stope preživljavanja za niz uobičajenih sijela i vrsta raka mogu se uvelike poboljšati ranim postavljanjem dijagnoze i liječenjem prema najsuvremenijim spoznajama. Sekundarna prevencija stoga obuhvaća rano prepoznavanje simptoma od strane pojedinaca i postavljanje pravovremene dijagnoze od strane liječnika. S jedne strane, potrebno je informirati javnost o ranim simptomima i znakovima raka kroz zdravstvenu edukaciju, a s druge strane, osposobiti liječnike da pravilno dijagnosticiraju te simptome što je moguće ranije. Kroz organizirane programe probirnih pregleda, to jest uz pomoć jednostavnih testova, otkrivamo preinvazivne ili rane invazivne oblike raka kod osoba bez kliničkih simptoma. Organizirani programi probirnih pregleda sastoje se od aktivnog pozivanja pojedinih skupina stanovništva na testiranje te adekvante organizacije probirnih programa, koji uključuju praćenje parametara kvalitete, prema odgovarajućim europskim smjernicama. Osnovni je cilj probirnih pregleda smanjiti stopu mortaliteta od raka. Smrtnost je najvažniji dugoročni pokazatelj ishoda učinkovitosti programa probira. Praćenjem ranih pokazatelja moguće je vrednovati učinke i prije nego što se postigne smanjenje smrtnosti. Pri tome je važno istaknuti da je ovaj učinak moguće analizirati posebnom metodologijom (kohortni i periodni učinak). Više…

3. Dijagnostika i praćenje učinka liječenja

DIJAGNOSTIKA I PRAĆENJE UČINKA LIJEČENJA

Pravovremena dijagnostika i optimalno praćenje onkoloških bolesnika tijekom i nakon završenog liječenja preduvjeti su uspješnog liječenja.
Ključni su problemi:
• kašnjenje u procesu dijagnosticiranja i posljedično odgađanje početka liječenja
• nedovoljna dostupnost optimalnih modaliteta dijagnostike
• nepridržavanje standardiziranih protokola za dijagnosticiranje i praćenje učinka i ishoda liječenja
• neracionalno korištenje ograničenih resursa Više…

4. Genetski uvjetovani tumori i genetičko savjetovanje

GENETSKI UVJETOVANI TUMORI I GENETIČKO SAVJETOVANJE

Oko 5 – 10 % zloćudnih tumora je nasljedno, odnosno nastaje kao rezultat prirođenih mutacija koje najčešće zahvaćaju gene supresore tumora. Danas je poznato više od 30 različitih gena koji su povezani s povećanim rizikom nastanka određenih vrsta raka. Među njima su najčešći: rak dojke i rak jajnika/jajovoda/primarni peritonejski rak povezan s mutacijama u genima BRCA1/2, hereditarni nepolipozni kolorektalni karcinom (HNPCC), obiteljski adenomatozni polipozni rak debelog crijeva (FAP), nasljedni melanom i medularni rak štitnjače u okviru multiplih endokrinih neoplazija tipa 2 (sindrom MEN 2). U obiteljima u kojima se na temelju postojećih kriterija definira mogućnost postojanja nasljednog oblika raka, oboljelu osobu i zdrave krvne srodnike treba uputiti u genetičko savjetovalište. Više…

5. Patologija i molekularna dijagnostika

PATOLOGIJA I MOLEKULARNA DIJAGNOSTIKA

Patohistološka i molekularna dijagnostika predstavlja osnovu moderne onkološke terapije. U dijagnostici tumora koriste se različiti molekularni testovi. Ovi su testovi katkada neophodni za postavljanje točne dijagnoze tumora i svrstavanje tumora u specifične prognostičke kategorije, detekciju minimalne ostatne bolesti i za predviđanje odgovora na liječenje. Kao što je navedeno u prethodnom poglavlju, molekularnim dijagnostičkim testovima može se otkriti i porodična sklonost za razvoj malignih tumora na različitim lokacijama. Više…

6. Promicanje multidisciplinarnih onkoloških timova

PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA

Kako bi se poboljšalo i uz postojeće resurse optimiziralo onkološko liječenje u Republici Hrvatskoj, potrebno je značajno unaprijediti organizaciju onkološke skrbi.
Multidisciplinarni pristup i razvoj multidisciplinarnih onkoloških timova jesu najjeftiniji, a potencijalno i najučinkovitiji način brzog unaprjeđenja uspješnosti liječenja raka u Hrvatskoj, stoga oni trebaju postati zakonski obvezni. Više…

7. Nacionalna baza podataka i registar bolesnika

NACIONALNA BAZA PODATAKA I REGISTAR BOLESNIKA

Temelj mjerenja kvalitete onkološke skrbi i dobivanja podataka važnih za njezino unaprjeđenje počiva na stvaranju sveobuhvatne kliničke onkološke nacionalne baze podataka s naglaskom na procesima liječenja i skrbi, te na unaprjeđenju postojećeg epidemiološkog Registra za rak. Više…

8. Onkološko umrežavanje

 

ONKOLOŠKO UMREŽAVANJE (NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA)

 

Hrvatska je površinom razmjerno mala zemlja s relativno jasno definiranom strukturom osnovnih onkoloških institucija. One su dobro zemljopisno raspoređene (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek), povezane s akademsko-znanstvenom bazom: medicinski fakulteti integrirani u multidisciplinarnu osnovicu (dijelovi KBC-a ili KB-a). Više…